|
Šta je to što karikaturalnu opštesrpsku spodobu, moralnu nakazu u istom takvom okruženju, političkog idiota nalik onima koji nas gledaju sa ekrana i kad se serija završi, zlonamernog nikogovića Srećka Šojića čini toliko gledanim - i u starom i u novom serijalu?! Mimo teksta Gordana Mihića, maestralnog Laneta Gutovića i svih ostalih učesnika ove tv-serije, glavni likovi su ipak - sa druge strane ekrana! Glavni glumci smo mi!
Ovaj mrski (nekom manje, nekom više, a nekom uopšte) sps-ovski slogan od pre decenije i po parafraziran u naslovu teksta tačan je do bola. Čim živimo u zemlji - koja nije nalik, nego baš onakva - kao u seriji „Bela lađa", i čim se oko nas muvaju političari i biznismeni tipa Šojića, Panjkovića, Soldatovića, Alamunje i ostale nesložne lopovske bratije - svi smo mi pomalo Šojići! „S kim si, onakav si" - kaže narodna mudrost, i koprcali se mi koliko god mogli iz tog gliba - ne vredi, takvi smo. Barem pomalo. Šojići.
„Naš narod je tanak s' pare, al' je bogat s' praznici" - kaže Šojić zovući na izmišljenu slavu „njegovu eksenciju ambasadora". Usput se zahvaljuje, kao predstavniku zapadnih država, a po nagovoru biznismena Ozrena, „za bombardovanje samo osiromašćenim uranijumom, a ne i onim obogatjenim", za „bombardovanje bolnica samo nedeljom, kad su manje posete i ima samo dežurni lekari" , i za to „što nas nisu bombardovali na Veliki petak i prvi dan Uskrsa".
Mihić se zajebava, pa mogu i ja. A možete i vi, što se mene tiče (verujem da ni Mihić ni Šojić ne bi imali ništa protiv!). S tim što on to radi za pare, a ja od muke! Meni je muka od srpskog kratkog pamćenja!
Ne bojte se! Neću vas pozivati na bojkot slovenačke i hrvatske robe, na anti-snickers demonstracije ili durex-performanse. Neću vikati „kupujte domaće!", čak ni „kupite moje!", od čega bih mogao nešto i da zaradim. Samo ću se periodično (kako ovaj časopis bude izlazio) baviti prijatnim i onim drugim detaljima iz naše prošlosti i budućnosti, sa jednim jedinim ciljem: da vas zagovaram kao i svi ostali, sa određenim interesom.
Koji je to interes, kazaću vam onog dana kad uđemo u Evropsku Uniju.
Kad sam ja bio dete, to se govorilo: „limburga meseca kad se majmuni budu šišali".
Srđan Paunović
|